Notice: Undefined index: section_filter in /srv/www.soundset.hr/web/vudu_application/controllers/ContentX.php on line 418 RAZGOVOR S POVODOM Brođanin Robert Majić juniorski prvak Hrvatske u bodybuildingu – Slavonski Brod – Vijesti — SOUNDSET - nacionalna radijska grupa

22.10.2017.

PRVENSTVO HRVATSKE U POREČU

RAZGOVOR S POVODOM Brođanin Robert Majić juniorski prvak Hrvatske u bodybuildingu

Soundset | Srijeda, 10. lipnja 2015.

Na Prvenstvu Hrvatske u bodybuildingu u Poreču, 21-godišnji Brođanin Robert Majić postao je juniorski prvak Hrvatske u bodybuildingu i seniorski vice prvak Hrvatske u classic bodybuildingu. Za ovaj izvanredan rezultat zaslužan je i trener Robert Međugorac. Na gradskim bazenima u Slavonskom Brodu razgovarali smo se Robertom i njegovim treneromakom i njegovim trenerom Robertom Međugorcem.

Ovo nije prvi sport kojim se baviš?

Bodybuilding mi nije prvi, bavio sam se raznim drugim sportovima. Zadnje tri godine sam krenuo rekreativno u teretanu, a zadnjih godinu dana sam se počeo pripremati ozbiljnije.

Kako se javila želja za bodybuildingom?
Stvorila se želja kada sam vidio druge dečke kako se bave time. Nekakvih uzora nemam.

Kako izgleda bavljenje ovim sportom? U biti bodybuilding je sport s najviše odricanja, je li tako?
Za razliku od ostalih sportova bodybuilding je zaista sport s najviše odricanja. Najteže u svemu je pala prehrana. Financijski je teško podnijeti, pogotovo ako ne radiš, a ja sam trenutno nezaposlen.

Kako se pripremaš za natjecanja?
Imao sam 2 treninga dnevno, jedan trening posinga i više se baziram na kardio, veći je broj ponavljanja. Što se tiče prehrane, malo se unosi ugljikohidrata i u pitanju je visoko proteinska hrana. Tu su i suplementi. Za sada nemam sponzora i financijski je teško to izdržati.

Kako je bilo na natjecanju u Poreču?
Svidjelo mi se natjecanje, pogotovo druženje, nova prijateljstva, više nego zlatna medalja. Zadovoljan sam što sam postigao taj rezultat za prvi put i najviše se mogu zahvaliti svojem treneru Robertu Međugorcu. Prvi sam bio u bodybui9ldingu u open kategoriji juniora i drugi sam bio u classic kategoriji. Još bi se zahvalio Krunoslavu Pracnyu što mi je omogućio teretanu, saunu i solarij.

Kakvi su planovi za budućnost?
Planovi su vratiti se u treninge, malo se odmoriti fizički i psihički od svega, pa ćemo vidjeti za dalje. Završava proljetna sezona i do jesenske sezone nema natjecanja.

Kako održavaš formu dok nema natjecanja?
Sada ću podići unos ugljikohidrata, više ih neću spuštati i neću morati sve raditi po papiru kao do sada.

Koliko si kilograma izgubio u pripremama za natjecanje?
Izgubio sam 10 kilograma, a vratio sam 8 i to u vremenu od 2 dana (smijeh).

I za kraj, je li ogledalo najvažnija sprava u fitness centru?
Pa da, rekao bi da jest (smijeh). 

Trener Robert Međugorac je Požežanin, radi s puno Brođanina pa tako i Robertom Majićem mladim i perspektivnim natjecateljem.

Niz godina Požežani ostvaruju odlične rezultate, a dok se u Sl. Brodu tu i tamo jave pojedinci, kod vas se sustavno radi na bodybuildingu?
Imamo stvarno dobre rezultate kao grad, ali ni Sl. Brod ne stoji tako loše. Godinama sam radio sa Zrinkom Fišer (ex Korač) koja je višestruka svjetska i europska prvakinja, ne znam ni koliko je puta bila državna prvakinja. I vi imate rezultate, imate Zvonimira Majića koji sjajno radi i kojem se ovim putem zahvalio jer je on spojio Roberta i mene. Preporučio mi je mladog talentiranog sportaša s kojim se isplati raditi i ta suradnja je sjajno završila.

Kako pripremiti bodybuildera za natjecanje?
Potrebna je velika doza znanja, potrebno je dobro oko za taj sport. Treba znati koju promjenu, bilo da je u pitanju prehrana ili trening, u kojem trenutku primijeniti. Sve je stvar tempiranja. U našem sportu je vrlo osjetljiva situacija, jer morate u određeno vrijeme i u određenom danu biti u formi. Ako je recimo Robert u super formi dan prije ili dan poslije natjecanja, pogriješili smo, jer mora biti baš taj dan kada ciljamo biti u formi. Tu se zadnjih 7 do 10 dana radi precizno tempiranje forme za određeni dan i zbog toga je potrebno određeno znanje, iskustvo i kako kažem oko za taj sport.

Kao i u pjevanju, netko može vježbati, ali ako nije talentiran nikad ništa od njega. Je li tako i kod vašeg sporta? Postoje li nekakve fizičke predispozicije, da li uz sav trud netko jednostavno to ne može ili se svatko može baviti bodybuildingom?
Ako govorimo o rekretativnom načinu bavljenja bodybuildingom, možemo ga nazvati i kao fitness, svatko se može baviti. Znači, svatko može napraviti rezultat bez obzira na njegove genetske predispozicije. Međutim ukoliko je u pitanju natjecateljski bodybuilding tu je sasvim druga situacija. Tu se traže recimo tako dobri geni koji trebaju uz pravilni trening i prehranu doći na površinu. Međutim, imao sam priliku puno puta vidjeti da se dobri geni gube od nečvrste glave. Uz dobre gene morate imati jaku psihu, biti discipliniran, izdržati natjecateljsku dijetu što nije jednostavno i tu moram čestitati Robertu jer je prvi put odradio to vrhunski.

Koliko možemo vidjeti na društvenim mrežama, nekakav "cheat meal" se spominje, što je to?
To je omiljeni trenutak svakog bodybuildera (smijeh). "Cheat meal" je način sprječavanja usporavanja metabolizma. Naše tijelo ako ograničavate s unosom određenog broja kalorija ono razmišlja - "ja ne stajem i moram se braniti", a kako će se tijelo braniti nego usporavanjem metabolizma i čuvanjem onog što ima. Ako usporite metabolizam onda možete biti koliko god hoćete biti disciplinirani, kilaža neće ići dolje, odnosno salo neće ići dolje da budem precizniji. Dakle, povremeno ubacujemo visokokalorični obrok, tzv. "cheat meal" u kojem tijelo razmišlja - "aha, dobio sam kalorije, mogu ubrzati metabolizam, sve je u redu". I tako jednostavno idemo u krug.

Što s prehranom? Je li ona ponaosob do svakog sportaša ili postoje nekakva pravila? Često vidimo masu osobnih trenera i stručnih i manje stručnih, određuje se po krvnim grupama, svatko ima svoj način. Kako je u konkretnom slučaju kod Roberta, odnosno bodybuildera?
Jedan se recept ne može primijeniti na svakoga. Na jedan način smo svi slični, ali i različiti. Postoji više načina kako ćete doći u formu, ali najgore je kad se ti načini pomiješaju. Ako idemo po onoj narodnoj "puno baba, kilavo dijete" to je upravo i ovdje situacija. Kada se odlučite za određenu dijetu koju prepoznate da određenom natjecatelju odgovara onda ju treba voditi do kraja. Najviše volim jednostavne stvari. Puno ljudi danas voli izmišljati nešto novo iako je u ovom sportu sve već izmišljeno. Ne treba izmišljati toplu vodu, treba samo znati koji recept primijeniti u pravom trenutku i bit će sve u redu. Stvarno ima puno načina, puno ima "fensi šmensi" imena, ali sve se svodi na jednu čarobnu riječ, a to je disciplina.

Je li i u bodybuildingu kao i u drugim sportovima, može li se krenuti u taj sport mlad ili to nije pravilo?
Ne mora se krenuti mlad. Dakle, prednosti su ako krenete u vrijeme puberteta , zato što je tada hormonalni odziv organizma je najbolji, možemo reći da smo pod nekim prirodnim dopingom, jer stvarno tijelo luči jako puno hormona koji su potrebni za razvoj mišića. Međutim, nema uopće potrebe. Osobno sam u 21. godini tek krenuo s treningom i u 26. godini sam krenuo s natjecanjima i nisam nigdje zakasnio. Sljedećih 15 godina sam se natjecao i bilo je sve ok. Znam slučajeve gdje su ljudi u 30-im godinama prvi put ušli u teretanu i nakon par godina postali prvaci. Dakle, to nije problem, nego se treba raditi pravilno i sve će se moći napraviti.

Postoje li rizične godine?
Rizične godine? Ne. Mislim da samo treba slušati svoje tijelo. Recimo, sada sam u 40-im godinama i ono što primijetim je da se moje tijelo ne oporavlja brzo kao u dvadesetim godinama. Ali s druge strane, snaga je gore i nema nikakvih problema. Treba biti realan, slušati svoje tijelo. Rizik je obično u egu, a ne u tijelu. Četo mladi dečki pokušavaju dokazivati nešto u teretani i onda dolazi do korištenja prevelikih kilaža uz neispravnu tehniku i dolazi do ozljeda. To je problem - ego. Na ulazu u dvoranu ego ostavite vani i bit će sve ok.

Rekreativci kada uđu u teretanu, prvi puta dolazi pitanje ne bi se htio nabildati previše, a to ne ide baš tako. Koliko je potrebno da se jedan sportaš, koji bi iskazao želju za natjecanje, pripremi?
Ovisi od organizam do organizma, nismo svi jednaki. Vidio sam primjere da se ljudi u godinu dana fantastično pripreme za natjecanja, a nekima treba 3-4 godine. Sve je to individualno, kakav metabolizam imamo, kakvi su nam geni, što su nam mama i tata ostavili u nasljeđe. No, uz pravilan rad, trening, prehranu i odmor koji je vrlo bitan i što ljudi prečesto zapostavljaju može se jako puno stvari napraviti u godinu dana.

Imate li što poručiti za kraj razgovora?
Samo bih rekao ako ima ikakva mogućnost da netko sponzorira ovog malog sportaša, da mu pomogne i izađe u susret, jer je pokazao veliki potencijal i možete biti sretni što Slavonski Brod ima puno šampiona.

Svaki lonac treba poklopac.

Uključi se u raspravu, komentiraj!

Bez reganja nema komentiranja, brzo i bezbolno...

 

Komentari:

Prikaži jos
Soundset